Čipka je prozračna, šupljikava tekstilna rukotvorina namijenjena ukrašavanju odjeće, rublja i interijera. Ova delikatna umjetnost ima dugu povijest i predstavlja značajan dio kulturne baštine diljem svijeta, a posebno u Hrvatskoj, gdje su tri tradicije čipkarstva – paška, hvarska i lepoglavska – uvrštene na UNESCO-ov popis nematerijalne kulturne baštine.

Povijest i rasprostranjenost

Povijest čipke seže stoljećima unatrag, a u Europi je izrada čipke često bila povezana s redovnicama i plemstvom. One su prenijele znanja izrade na puk, čineći čipku dijelom etnografske baštine. S vremenom je postala nezaobilazan ukras na tradicijskoj odjeći, posteljini, stolnjacima, pa čak i crkvenom ruhu.

Tehnike izrade

Ručna čipka se izrađuje različitim tehnikama, a najčešće su:

• Čipka šivana iglom: Karakteristična za Pag i Hvar, gdje se izrađuje na čvrstoj i ravnoj podlozi pomoću igle i konca. Paška čipka je specifična jer se šije bez predloška ili nacrta.
• Čipka na batiće: Prevladava u sjevernoj Hrvatskoj, osobito u Lepoglavi, Podravini i Međimurju. Izrađuje se preplitanjem niti namotanih na drvene batiće prema unaprijed zadanom nacrtu.
• Čipka od agave: Jedinstvena hvarska tradicija gdje benediktinske redovnice izrađuju čipku od tankih, bijelih niti dobivenih posebnim postupkom iz sredine svježih listova agave.

Hrvatska čipka kao fenomen

Hrvatsko čipkarstvo je prepoznatljiv fenomen na europskoj karti, s centrima koji su razvili vlastite, jedinstvene stilove.

• Lepoglavska čipka doživjela je procvat početkom 20. stoljeća osnivanjem čipkarske škole i osvajala je visoka odličja na svjetskim izložbama, poput zlatne medalje u Parizu 1937. godine.
• Paška čipka, često nazivana "bijelim zlatom", jedinstveno je umijeće šivanja koje se stoljećima prenosi s koljena na koljeno i cijenjeni je ukras na odjeći, oltarima i kao samostalni suvenir.